Branislav Nušić - Ramazanske večeri

Ovu knjigu posvećuje pisac starini pjesniku,
gospodinu
JOVU ILIJĆU
uz ovo pismo:

Babo!
Prostrano je nebo, pod kojim pravedni Alahu klanjaju; Golemo je carstvo što ga je Alah Padišahu podijelio. Sedam mora dršću pod njegovim nogama; sedamdeset i sedam milneta robuju mu, a sedam stotina sedamdeset i sedam gradova okitili su mu carstvo i, preko toga još, Stambol legao na dva mora i na dva svijeta. Pa u tako prostranome carstvu, ima ti i gorostasnijeh planina i čarobnijeh jezera: mudrijeh derviša i lijepijeh žena; blistavijeh šedrvana i hladovitijeh teferiča; mirisnijeh bahča i tijesnijeh sokaka; visokijeh minareta i niskijeh toranja; tajanstvenijeh harema i toplijeh hamama; šarenijeh nargila i srmali altipatlaka; ćetene halve i rumenijeh portokala; masnijeh pilava i modrijeh maslina. I već što ti nema i zenđina, i fukare, i bijesna i pokorna, i rzlija i r‘suza, i insana od svake ruke, i od svakojaka adeta i dina.
E, pa pod tako širokijem krovom, kao što je Padišin, gdje se sav taj insan komeša; gdje se sve te slike viđaju i priviđaju što ti se nije desilo i što ti se neće desiti, i ono što je pisano i ono, Alaha mi, što nigdje pisano nije bilo.
Ako sam što i zabilježio, nijesam sve još, a i ovoliko što sam mogao i umio, u tebe sam, babo, knjigu izučio, pa zato tebi neka je ova knjiga i namijenjena.
Halali, babo!

U Seru, 1898. godine
Nušić